| Razgovor NIKOLA BRALIĆ
Moji su veslači blizu mikronskog zaveslaja
2. studeni 2014. Autor: Zdravko Reić - portal Slobodna Dalmacija
Nikola Bralić , veslački trener, svjetski stručnjak, tvorac četverca na pariće, najmoćnije posade u povijesti hrvatskog veslanja, jedan je od onih “nikad zadovoljnih faca”. On od svojih pulena stalno traži više, to jest po njemu se uvijek može i mora bolje… Taj četverac na pariće, pravi “Cro-ekspres” na veslačkim stazama, vrlo je vjerojatno zaključio svoje sjajno, pobjedničko trajanje, premda Bralić ne želi govoriti o tome.
Međutim, poslije trijumfalnog uspjeha braće Valenta i Martina Sinkovićau dubl skulu, odnosno dvojcu na pariće, na Svjetskom prvenstvu u Amsterdamu ove godine, gdje su jednostavno pregazili sve rivale, superiorno osvojili naslov prvaka i postavili novi senzacionalni svjetski rekord (na 2000 metara prvi se spustili ispod magične granice od šest minuta, a pritom su čak za 3,5 sekunde postavili najbolje vrijeme), neminovno je da braća po veslu nastave u tom dvojcu dominirati u svjetskoj konkurenciji.
U Zatonu kod Šibenika uobičajeno se održavaju pripreme veslača za novu sezonu. Razgovarao sam s Bralićem u hotelu “Angeli” u Srimi kod Vodica, zanimao se kako on to stvara veslačke divove u uvjetima koji nisu baš bajni, točnije, koji se nikako, ni izbliza, ne mogu uspoređivati s onima veslačkih velesila.
Ključna prednost hrvatskih skulera
– Mi u veslanju naučili smo živjeti u skromnim uvjetima, preživjet ćemo – rekao mi je Bralić, koji je profesionalni trener zagrebačke Mladosti, dok je u reprezentaciji zadužen za takozvane skulere, to jest posade koje veslaju s dva vesla.
Četverac na pariće u sastavu Valent i Martin Sinković (Mladost), Damir Martin (Trešnjevka) i David Šain (Iktus, Osijek) zadivio je veslački svijet pod vodstvom trenera Bralića, kojeg priznaju kao jednog od najvećih trenerskih autoriteta. Kako, odakle ta stručna znanja, što je ustvari ono najbitnije za kompoziciju jedne posade?
– Provlak je srž zaveslaja – rekao mi je Bralić. – Do perfektnog zaveslaja, reklo bi se, nije moguće doći, ali mi smo blizu tog maksimuma. U veslanju se radi o cikličkim pokretima, o ponavljanjima u kojima je najvažniji element tehnika zaveslaja. Radi se o tome da se mora veslom doslovno mikronski pogađati vodu, uz druge elemente kao što su izdržljivost, preciznost pokreta, sposobnost održavanja idealne ravnoteže u čamcu i gipkost. Mnogi misle kako su veslači snagatori, fama je da su kao od brda odvaljeni, hrpa mišića. Nikako, uz tehniku je vrlo značajna izdržljivost, tako da je to jedan od ključnih elemenata uspjeha.
Bralić tvrdi da je veslanje jedinstveni sport u kojem vrhunski pojedinci imaju potrošnju kisika od šest do sedam litara u minuti, što je puno više nego u drugim sportovima. I tu se krije ključ izdržljivosti.
– Četverac je poslije spartanskih priprema prije četiri godine došao do naslova prvaka svijeta. A da bi se popeli na tron u Novom Zelandu, da bi postali prvaci svijeta tijekom te 2010., zlatni momci odveslali su više od 6000 kilometara, odradili su još 10.000 na ergometrima, na biciklima su prošli 10.000 kilometara. I uz to su se približili savršenoj tehnici zaveslaja…
Baš to, taj zaveslaj je, po mišljenju mnogih, ključna prednost hrvatskih “skulera”, izum trenera Bralića, koji je prvi došao do nekih stručnih spoznaja da mu svjetski autoriteti, kao što je glasoviti ruski znanstvenik dr.Valery Kleshnev (objavio je na stranicama afirmiranog portala Biorow kako se kod “fantastičnog novog svjetskog rekorda hrvatskih veslača radi o novom trendu zaveslaja), priznaju kako je to “text book” za buduća učenja.
Presudilo je poznavanje biomehanike
– Naši su treninzi vrlo složeni, mora se postići sinkroniziranost svih članova posade, pa se svaki detalj analizira, promatra, prosuđuje, reklo bi se, milijun puta. U treninzima se ide od slabijeg prema jačem intenzitetu, od jednostavnog zahvata ka kompliciranijem, od sporijeg do bržeg pokreta, ali sve mora biti usklađeno.
Do svojih saznanja trener Bralić je došao na temelju dugotrajnog rada. Presudno je ipak odlično poznavanje pravila biomehanike. Bralić, danas jedan od najpriznatijih trenera u svijetu, bio je ipak prosječni veslač, što i sam priznaje bez obzira na to što je svojevremeno kao član osmerca Gusara osvojio drugo mjesto na prvenstvu države ili pobijedio u nekim regatama, pa i međunarodnima. No, kad se opredijelio za DIF, u ono vrijeme Državni institut za fizičku kulturu, danas Kineziološki fakultet, Bralić je niz godina bio demonstrator veslanja i fiziologije, nalazio se na izvoru testiranja vrhunskih sportaša, stjecao je dragocjena iskustva…
– Kao trener prošao sam sve uzraste, sve kategorije, tako sam nadopunjavao svoja znanja, usavršavao se. Shvatio sam da je tehnika za veslanje točka od koje se polazi i stiže do cilja. A da bi se usavršila tehniku zaveslaja, potrebno je strpljenje, upornost, svakako razumijevanje.
Zato, osim onog treninga u čamcu ili nekog drugog fizičkog opterećenja, Bralić sa svojim veslačima do u detalja raščlanjuje svaki pokret. Sve se studiozno snima i onda zajedno analizira… Baš ovih dana njegova je kamera, kojom je snimao detalje aktualnih priprema, ispala s glisera u more i sad se pokušava spasiti snimljeni materijal.
– Četrdesetak godina sam u struci, stalno obnavljam svoja znanja, utvrđujem i istražujem. Ne želim biti banalan, ali veslanje je moj život, sve sam podredio radu, u posljednjih 15 godina nisam bio na godišnjem odmoru. Želim naglasiti da je to sustavni rad, što dokazujem uspjesima veslača koje sam trenirao dugi niz godina. Hoću kazati da to nisu ekscesne situacije, recimo, Ante Kostelić je stvorio skijaške fenomene Ivicu i Janicu, Joško Vlašić svoju Blanku, svaka im čast, moj naklon za sva postignuća, ali tu se nije radilo o pravom sustavu jer njihovih nasljednika nema.
Postali su nezaustavljivi
Četverac senzacija formiran je prije šest godina, Bralić ga je ukomponirao, odmah je shvatio da se radi o momcima silnog potencijala, željnih rada, napredovanja, uspjeha, voljnih da se podvrgnu najtežem drilu.
– Veslanje je na neki način i patnja. Treninzi izgledaju jednolični, mukotrpni, za takve napore potrebni su pravi karakteri, ljudi od upornosti, borbenosti, nepokolebljivosti, voljni za timski rad. E, kad smo to sklopili i kad su se oni uvjerili da napreduju, da su na putu afirmacije od koje zastaje dah, postali su nezaustavljivi. Kod njih nema ispada, nema ni najmanje neslaganja, posebno poslije ovih sjajnih rezultata nema ni traga nekoj bahatosti.
Čujte, kad smo na pripremama, ali i inače, ja s njima ne igram lovice, ono, kako se u Dalmaciji kaže, na kukalo, da ih kontroliram, da ih hvatam i provjeravam kad su otišli na spavanje ili jesu li se negdje pretjerano opustili. Ne, to su mladići s jedinstvenim kodom, pravi šampioni.
Poslije nego što su zaredali pobjedama od 2010., mnogi su očekivali i osvajanje zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012., ali je Bralićeva četvorka osvojila srebro, njemačka je posada bila za nijansu brža.
– Bio sam na dočeku Đurđice Bjedov u Splitu, kad se poslije Olimpijskih igara u Meksiku 1968. vratila sa zlatnom i srebrnom medaljom, i to je zaista bio vrhunski doživljaj. Taj mi je događaj u sjećanju i kasnije, kad sam postao trener, stalno mi se vrti film dočeka Đuke. Što se tiče srebrne medalje u Londonu, nije mi žao, ne tugujem, nisam ni onda odmah poslije trke. Jer svaka je medalja velika. Prihvatio sam dio odgovornosti, bio je to splet okolnosti, ali sad s odmakom od dvije godine i u razgovoru s momcima mogu kazati da su oni izgorjeli od prevelike želje, očekivanja da će dobiti zlato su ih sapela.
Plan za Tokio 2020.
Uobičajeno je da se pripreme obavljaju u malim čamcima, u pravilu dvojcima, pa da se onda sklapaju četverci ili osmerci. Pitanje je opstanka četverca na pariće, pogotovo poslije fantastičnog rezultata braće Sinković u dubl-skulu u Amsterdamu. Oni su u polufinalu postavili svjetski rekord u toj disciplini, protivnike su ostavili tridesetak metara. U finalu nisu bili tako brzi, ali svejedno su bili nedostižni, na kraju je njihova prednost iznosila dvadesetak metara.
– Ne treba žuriti s odlukama, moramo pustiti vremenu jer nije problem na proljeće opredijeliti se za dvojac ili četverac. Znam, može se dogoditi da ta iščekivanja smetaju, ali vjerujem u zdrav psihički odnos sve četvorice. Oni su prijatelji, siguran sam da se to prijateljstvo neće narušiti… Uvjeren sam da će oni bilo u četvercu bilo u dvojcu dugo trajati, planiram ne samo do igara u Rio de Janeiru, nego i do onih u Tokiju 2020. Samo da ih zdravlje posluži. I vas, šjor Braliću.
Čamci Filippi
Bralić je vrlo zahvalan slovenskom skifistu Iztoku Čopu na pomoći u nabavljanju čamaca poznatog proizvođača veslačkih armova Filippija iz Livorna. Naime, kad su Bralićevi “galijoti” još 2009. u natjecanju B-seniora (ispod 23 godine) pokazali svoj potencijal osvajanjem prvenstva svijeta i kad su taj pothvat reprizirali 2010., onda su na upotrebu dobili dva četverca, jedan za trening, dok su Talijani drugi poslali na Novi Zeland. Nakon što su jedini uvezali titulu prvaka seniora u A i B kategoriji, sad je lakše. Jednako kao što su ljudi iz “Rowperfecta”, nizozemske tvrtke za proizvodnju ergometara (svaki košta 3500 eura), požurili da braću Sinković pridobiju za svoje manekene.
Zahvalnost Mateši
Bralić je izrazio svoju zahvalnost Zlatku Mateši i Hrvatskom olimpijskom odboru na praćenju programa priprema i uopće tehničkoj pomoći “skulera”. “Uživamo izvanrednu podršku, premda ima nekih detalja koje treba ispraviti. Na primjer, teško je trenirati bez kontinuirane brige fizioterapeuta.”
Inače, Bralić je u superlativima govorio o uvjetima rada na Peručkom jezeru, gdje uživaju gostoljubivost radnika HEP-a. Ipak, “bilo bi još ugodnije kad bismo na tih mjesec dana dobili na upotrebu jednu sobu da se ne presvlačimo po kršu”. A nije potrebno ni naglašavati da bi se od građevinskih tvrtki moglo iskamčiti jedan kontejner i pretvoriti ga u svlačionicu.
Brale iz Prisoja kod Dicma
Nikola Bralić, za prijatelje Brale, rođen je 1952. u Prisoju kod Dicma (Sinj), u obitelji s još jednim bratom i četiri sestre. Osnovnu školu (“Nenad Ravlić”) i gimnaziju (“Marko Marulić) završio je u Splitu, dvojio se između studija medicine i sporta, igrao je nogomet za juniore Jugovinila iz Kaštel Gomilice, trenirao je karate, ali kako je bio veslač Gusara (treneri Tomislav Bilić i Pićo Stipaničev), prevladao je DIF. Bio je veslač Trešnjevke, pa i trener, prešao je u Mladost. Oženjen je suprugom Đurđicom i ima kćer Ivanu. Bralić je sa svojim veslačima osvojio brojne medalje, dobitnik je niza priznanja: godišnje državne nagrade “Franjo Bučar”, Reda Danice hrvatske s likom Bučara, proglašen je za počasnim trenerom predavačem na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, izabran za najboljeg trenera Hrvatske 2013. (izbor HOO-a).
Skelini i Sinkovići
Dugo su u hrvatskom veslanju sinonim za uspješnost bili splitska braća Siniša i Nikša Skelin iz Gusara. Sad su njihovu ulogu preuzela zagrebačka braća Valent i Martin Sinković. Evo usporedbi osvojenih medalja za Hrvatsku:
Braća Skelin, Siniša (rođen 14. 7. 1974.) i Nikša (25. 3. 1978.) – ukupno šest medalja
Zajedno pet medalja: tri srebra (dvojac bez kormilara – OI 2004., SP 2003., osmerac – SP 2001.); dvije bronce (dvojac bez kormilara – SP 2002., osmerac – OI 2000.).
Siniša Skelin još jedno srebro (četverac sa kormilarom – SP 1998.).
Dvije ukupne pobjede u dvojcu bez kormilara na Svjetskom kupu 2005. i 2007.
Braća Sinković, Valent (2. 8. 1988.) i Martin (10. 10. 1989.) – ukupno deset medalja
Zajedno deset medalja: šest zlata (četverac na pariće – SP 2010. i 2013., SP under 23 2009. i 2010; dvojac na pariće – EP 2012. i SP 2014.), tri srebra (četverac na pariće – OI 2012., EP – 2010., dvojac na pariće – SP under 23 2008.), jedna bronca (četverac na pariće – SP 2011.)
Tri ukupne pobjede u četvercu na pariće na Svjetskom kupu 2010., 2012. i 2013., te dva druga mjesta 2011. i 2014. |
|
