> Veslački portal

> Hrvatski veslački savez



Kontakt

Hrvatski veslački savez |
Croatian rowing federation

Trg Krešimira Ćosića 11,
10000 Zagreb

Telefon/telefax:
+385 1 30 12 350 

E-mail: hvs@inet.hr

 





LAKTATI MOGU BITI KORISNI AKO ZNAMO ŠTO S NJIMA

Autor: dr.sc. Mladen Marinović

Ima već neko vrijeme kako mi se poneki treneri, pa i veslači, znaju obratiti komentarima na mjerenje laktata. Nerijetko, u glasu osjećam i dozu posprdnosti, ono kao: „a što će ti to kada mi možemo i bez toga“. Mene osobno niti pogađa niti vrijeđa takvo ponašanje. Samo me podsjeti na Paracelsusovu tvrdnju koju Erich Fromm koristi u svom Umijeću ljubavi: „Tko ništa ne zna, ništa ne voli. Tko ne umije ništa, ne razumije ništa. Tko ništa ne razumije, bezvrijedan je. Ali onaj tko poima, taj i voli, zapaža, vidi.... Tko god zamišlja da svako voće sazrijeva u isto vrijeme kad i jagode, ne zna ništa o grožđu.“ Ako ovome dodam i metodološku tvrdnju da se upravljati može samo onim procesima koji se mogu mjeriti, mogu postaviti hipotetsko pitanje: jeli stvaranje veslačkog rezultata proces kojim bi trebalo upravljati?

Pa kada već neki „tvoji“ ljudi imaju takav posprdan stav prema onome što radiš (naravno, ima i onih koji apsolutno prihvaćaju suradnju), tada se prisjetiš one Biblijske: „nitko nemože biti prorok u svom selu!“ U tom slučaju dobro dođe prorok iz nekog drugog „sela“, kojega sam danas našao na službenoj stranici FISA-e. Svim trenerima, a naročito mladim veslačima preporučujem link:  http://www.worldrowing.com/news/why-rowing-hurts-facing-fatigue-and-lactic-acid
Navedenom tekstu nemam što oduzeti. Onima koje, eventualno, interesira i onaj dio o kojem se prića o razdvajanju mliječne kiseline (LaH) na laktate (LA-) i vodikove ione (H+), i utjecaju promjena pH krvi na stvaranje zamora i metaboličku reakciju organizma, mogu skromno preporučiti svoj doktorat, koji sam na početku formiranja ove stranice stavio na dispoziciju. U njemu se dostatno jasno govori o tim procesima, jer sam pored ventilacijskih parametara, VO2max i laktata, mjerio i plinsku analizu krvi. Koliko je meni poznato, u Hrvatskoj još nitko nije radi plinsku analizu krvi pod opterećenjem ( ako netko zna da jeste, molio bih ga da mi javi, budući da me veoma interesiraju i druga iskustva).
Navedenom tekstu bih mogao dodati da mjerenje laktata ima i izuzetno veliku vrijednost u tumačenju rada na vodi, pa tim putem možemo pratiti i promjenu efikasnosti zaveslaja. To jednostavnim riječnikom izgleda ovako: lošom tehnikom veslač ne može izazvati kritičnu brzinu čamca; brzina čamca izaziva otpor na drugu potenciju; otpor se savladava utroškom energije (koja ide na treču potenciju u odnosu na brzinu); utrošena energija na visokoj razini intenziteta rada, pored energije dobivene aerobnim putem traži i zaduživanje energije iz anaerobnih resursa (laktati = dug kisika). Znači, veslač slabije tehnike će izazvati manju brzinu čamca – izazvati manji otpor, za što će potrošiti manje energije i manje se zadužiti (niži laktati). To je naročito potrebno pratiti u većim disciplinama, jer koncentracijom laktata možemo saznati tko se u čamcu „vozi, a nije platio kartu“.

Tome posebno pridonosi iskustvo stečeno ove godine. Pored testiranja u laboratoriju i testa laktata koje sam osobno pratio, uzeli smo i uzorke laktata na cilju daljinske regate, održane u Zatonu, 1. ožujka 2015.g.  Raspon koncentracije laktata kretao se od minimalnih 5,4 do maksimalnih 21,4 mmol/l. Prosječna vrijednost je iznosila oko 12,0 mmol/l. Nakon regate mi je prišao jedan od naših vrhunskih seniora i upitao me kako objašnjavam da je na testu laktata na ergometru (dva mjeseca prije regate) postigao koncentraciju laktata 17,9 a na regati samo 9,2 mmol/l. Moje objašnjenje: podaci na ergometru ukazuju na visoki kapacitet rada na ergometru iskazan mogućnošću visokog zaduživanja ( 1,0 mmol/l  predstavlja energetski ekvivalent ≈ 3,0 ml O2 ). Međutim, čamac još nije „legao“, ne uspjeva se mišična sila prenijeti na veslo, i izazvati potrebu za energijom u repeticijama zaveslaja. Konačno, energetski kapacitet na ergometru je samo potencijal za rad na vodi. A hoćemo li ga pretvoriti u veslački kapacitet ovisi o nizu varijabli. U toj se zakonitosti krije i niz grešaka koje, prema mom skromnom mišljenju, radimo u periodizaciji godišnjega rada – ali o tome više drugom prigodom (ako bude interesa).

Konačno, sportaši s kojima ja radim provode kontrolu stanja treniranosti 4 puta godišnje: laktati 2-3 puta na ergometru i 2 puta na vodi; koriste pulsmetre i imaju obrađenu indireknu kalorimetriju za svaki trening; prati im se promjena stanja tijela, somatotipija i hidratacija organizma. Na taj način nastojimo držati trenažni oproces pod kontrolom što je više moguće. Naravno, uporaba ovakvog pristupa u treningu ne znači da će ti sportaši biti rezultatski najbolji, ali pruža pouzdanost da će biti trenirani na, za njih, najbolji način. Pa još ako se dogodi da naiđe „materijal“ kojeg je „čača napravija a mater rodila“ da bude vrhunski veslač, sva je pretpostavka da će se u tome i uspjeti.

> Poveznica: www.worldrowing.com

Why rowing hurts - Facing fatigue and lactic acid


 

 

Podijeli na Facebook

 

OSTALE VIJESTI

Europsko prvenstvo seniora - Poznan


Europsko prvenstvo juniora - Račice
1. Regata Svjetskog kupa - Bled
14. Međunarodna regata sv. Duje - Split

Croatia open - Zagreb


Daljinska regata - Zagreb

Otvoreno prvenstvo na ergometrima - 2000 m ''Rijeka 2015''